4. pjesma s EP-a ''Živa Smrt''

Tekst:
Dvadeset osmi dvanaestoga, u Zagrebu misa za Pavelića
Dvije tisuće i dvanaeste, postoji trg Maršala Tita
Iste godine pokušaj oživljavanja Mihajlovića
Slave se heroji, propali vizionari,
oni se smiju, Iz pakla se rugaju,
ostacima ostataka, bivših sistema
I žao mi je male dice koju hrane nacionalizmom
Koji su žrtve, roditeljskog demagogizma
Gdje je nestala ljubav, briga za ljude,
jel ju mržnja pojela, među zlom kojem služi
I danas, pola stoljeća nakon,
onih zlih godina, vraćamo se u prošlost,
tražeći smisao u besmislu
smisao u ničemu
No nova godina će donijeti novo vrijeme
Ova godina će posijati novo sjeme
Sjeme ljubavi koje traje, koje kaže da kraj nije
Jer dobro je krepost, I to mi ne možemo naučiti
Ali stari filozofi, su istinu uspjeli dokučiti
Ljubav je zaključak, I za nju je potrebno dvoje
Nemoj dopustiti da ti istinu drugi kroje
Nemoj dopustiti da ti istinu drugi kroje

Sretna, Sretna Nova Godina
Sretna, dolazi promjena
Svira lira, ona u srce dira
Svira lira, vrijeme novog odabira

Ja ne razmišljam o mamama, niti njihovim damama
Koje nemaju srama, time što uživaju u jamama
Njih same kopaju, važno je da rokaju,
Ovo je njima luda noć, I nama prilika za poć
Na cesti čekam družinu, raja će donit užinu
A užina je nama piće, koje pijemo dok sviće
Gledamo vatromet, puno bolji nego nogomet
Ponoć otkucava, raznobojna mećava
Na nebu se širi, našu dušu ona miri