Miroslav "Ćiro" Blažević (Travnik, 10. veljače 1935.), hrvatski nogometni stručnjak, bivši izbornik Švicarske, Hrvatske, Irana te Bosne i Hercegovine.
Uspjesi
1974. sa Sionom Švicarski kup
1982. s Dinamom prvenstvo Jugoslavije
1983. s Dinamom Kup Jugoslavije
1984. s Grasshopperom prvenstvo Švicarske
1993. s Dinamom prvenstvo Hrvatske
1994. s Dinamom Hrvatski kup
1996. s Hrvatskom reprezentacijom ulazak u četvrtzavršnicu na Europskom prvenstvu
1998. s Hrvatskom reprezentacijom treće mjesto na Svjetskom prvenstvu
2003. s Dinamom prvenstvo Hrvatske
2005. s Hajdukom hrvatski Superkup
Nadimak Ćiro
Prema vlastitoj izjavi nadimak "Ćiro" je dobio po lutku iz predstave nekog trbuhozborca. To se njemu ni njegovim roditeljima nije sviđalo jer je to ime imalo i neko pogrdno značenje. Njegova majka se svakodnevno molila da ga prestanu tako zvati. Odlaskom u Dinamo Zagreb taj nadimak je nakratko zaboravljen. Tamo je dobio nadimak "Blaž". Međutim ubrzo ga na terenu prepoznaju neki Travničani i počinju mu skandirati, pa je "Blaž" opet postao "Ćiro".
Političke ambicije
Ćiro je bio član HDZ-a u doba predsjednika Tuđmana. S novim HDZ-om pod vodstvom Ive Sanadera Ćiro nije zadovoljan. Stoga je odlučio kandidirati se na predsjedničkim izborima kao neovisni kandidat.
Izborna predviđanja su pokazivala da je naklonost birača Ćiri 1-2 %, međutim, u konačnici Ćiro je osvojio 17.847 glasova (0,80 %) i eliminiran je već u prvom izbornom krugu.
Ćiro osobno
Miroslav Blažević u braku je sa Zdenkom Đorđević od 1961. godine. Ima troje djece, kćeri Barbaru (1962.) i Katarinu (1966.) i sina Miroslava (1971.). Ćiro i Nena, kako zove svoju suprugu Zdenku, imaju zasad petero unučadi. Uz svoju najveću životnu strast nogomet, Ćiro je poznat kao strastveni sakupljač skupih i finih stvari - među ostalim kolekcionar je satova, umjetničkih slika i valuta svih vrsta. Veliki je ljubitelj čokolade.
Recitira Preverta, pjevuši Brela, Becauda, Aznavoura, ali i Ivu Robića. Sentimentalno je vezan za film Doktor Živago, ali i za Vrdoljakovu Dugu mračnu noć. Osim nogometa, iznimno voli i borilačke sportove, osobito boks i sumo hrvanje, te motociklizam. Često citira Montesquieua i poziva se na Nietzschea. Premda je u vrijeme svoga neponovljiva trijumfa sa zagrebačkim Dinamom 1982. godine bio u Jugoslaviji označavan i kao hrvatski nacionalist, uvijek je na neki način i tražio i uživao zaštitu visoke politike. Najkontroverzniji je njegov odnos s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom čiji je bio miljenik.