Tedi Spalato - Testament
Tekst: Ljubo Stipišić Delmata

Nisam rojen da bi umra
U posteji rekamanon.
Pun odličja falši lenta,
Vaki znade umrit samcat.
Nima vaki testamenta.

Nisan rojen ić niz dlaku,
Kripeć zavist moćneg svita.
Rod svoj jesan, a i bit ću...
Gorit drito, drito gorit...
I dogorit ka i svića.

Ma pri veng gnjevan partin doli,
Takva mi je sudba ćutin.
Spustite me kakvi jesan
Vaki umre brez reć riči, brez reć boli.
Vaki umre u postolin.

Jerbo, nima drugi obligmenti
Iskat moći čast i slavu.
S ovin srcem, s ovim motin,
S ovin pisman, s ovin ričin,
Vaki neće iznit glavu.

Ma, prin neg gnjevan partin doli,
Takva mi je sudba ćutin,
Spustite me kakvi jesan.
Vaki umre brez reć riči, brez reć boli,
Vaki umre u postolin.

Spustite me kakvi jesan,
Vaki umre u postolin.
Nima vaki testamenta.